Ana Šesto- photography

nedjelja, 10.01.2010.

Intervju- SILVIJA ŠESTO STIPANIČIĆ

Silvija Šesto Stipaničić hrvatska je književnica koja iza sebe ima više od dvadeset naslova namijenjenih i odraslima i djeci, te brojne nagrade koje je za taj rad primila. Piše i surađuje u brojnim listovima još od studentskih dana, a veliki dio života povezan joj je s radijskim medijem. Osim što je na radiju realizirala više od dvadeset radio-drama, još davnih dana započela je surađivati kao tekstopisac reklamnih poruka iliti copywritter na radiju 101, a kasnije se taj posao razgranao i uz pisanje, reklame je i producirala, te je za taj posao i nagrađena grand prixom na hrvatskom festivalu oglašavanja.

Photobucket


Dobili ste prvu nagradu tj. zlatno i kristalno zvono u Opatiji na festivalu oglašavanja za tekst i produkciju radijske reklame. O kakvoj je reklami riječ?

Dogodilo se to davne 1996. kad je taj biznis još bio uvelike u povojima i kad se radilo više sa srcem no s marketinškim razumom i tehnikom. Ekipa koja se skupila u režiji trebala je napraviti reklamu za izložbu pasa i zdušno smo se na to bacili oponašajući podosta pasmina. Tekst je napravljen onako "iz glave" u pet sekundi i odmah je sjeo, a ideja se temeljila na sličnosti pasa i gazda koja s vremenom postaje frapantna.

Izdano vam je više od dvadesetak naslova, no ono po čemu vas javnost zna ponajviše su djela za djecu koja su i ušla u lektiru za osnovnu školu. I prije no što su ta djela ušla u lektiru bila su na vrhu lista čitanosti.

Prije svega kad sam pisala te naslove, a ponajviše je riječ o serijalu "Bum Tomica", romanima "Debela", "Vanda" i "Tko je ubio pašteticu" nisam ih pisala za lektiru nego za djecu. Sretna sam što su tako čitana djela ušla u lektiru, jer to govori da je omražena lektira dobila vjetar u leđa i da se konačno počelo nešto raditi i na tome da djeca zavole čitanje.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket



Vaša djela su i uprizorena?

Da, zapravo je sva moja lektira postavljena na kazališne daske i tu je doživjela također veliki uspjeh. Primjerice "Bum Tomica" je za samo tri mjeseca odigran 150 puta što je za današnje prilike apsolutni rekord. Slično je bilo i s predstavom "Debela". Drago mi je da se i u kazalištu potvrdila činjenica kako to što sam književno stvorila za djecu kod djece i "prolazi". To se potvrdilo čak i u inozemstvu, jer "Bum Tomica" je nagrađena i hit predstava i u susjednoj nam Sloveniji.


Jedna ste od rijetkih književnica koja je osnovala i vlastitu izdavačku kuću, "Semafora". Zašto?

Jedan od glavnih razloga je što volim raditi na cijelom procesu od rukopisa do knjige. To je onaj lijep razlog, a onaj malo manje lijep jest razočaranje postojećim uslugama naših izdavača. Volim imati sve pod kontrolom, volim biti slobodna, volim posao koji volim raditi na način na koji ja to zamišljam. Jest sve to pomalo riskantno, no ja sam oduvijek uživala u riziku koji je sastavni dio slobode.

Isplati li se više u ovim kriznim vremenima imati vlastitu izdavačku kuću ili izdavati naslove kod izdavača?

Nije uvijek riječ o isplativosti. Trenutno je zaista malo teža situacija. Ljudi se ustežu kupovanja, a knjiga nije uvijek na popisu prioriteta. No, ja uvijek vozim klasu optimist i smatram kako je ovaj kriza ponajprije odraz krize u glavama koje nisu dovoljno toga pročitale ili pak uživale u čitanju.

Kako sve to uspijevate, biti urednica, lektorica, spisateljica. Podosta njih zna kako je vaš serijal "Bum Tomica" inspiriran vašom obitelji, dakle imate i troje djece...

U mladosti sam se bavila sportom i sportu zahvaljujem umijeće vrlo dobre organizacije. Žao mi je samo što nemam više vremena upravo za sport kojeg sam u posljednje vrijeme sasvim zanemarila.

Photobucket Photobucket Photobucket

Što mislite o položaju pisaca u Hrvatskoj?

Isto što mislim i općenito i o položaju intelektualaca. Tu bih više mogla govoriti o stavu nego o položaju. Biti intelektualac pitanje je stava, a to podrazumijeva uvijek i nezavidan položaj. Intelektualac je često "sam čovjek", no nema tog zadovoljstva koje može nadomjestiti moralno.

Ima li nade za pisce?

Ima u onoj mjeri u kojoj djecu umjesto u šoping centre roditelji budu vodili na sajmove knjiga ili im pak pred noć čitali dobru lektiru. Čitateljsku publiku budućnosti treba odgojiti, jer u suprotnom pisce neće imati tko "pročitati". Vemena pomalo mijenjaju, na neki način vidljivo je već kako se zasićenost konzumerizmom prelijeva preko čaše. Ima nade...

Photobucket

Semafora
Predstava- Debela
Predstava-Vanda
Predstava- Bum Tomica
Fotografije - Ana Šesto
- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.01.2010.

PRAVE VELIČINE NAPOKON U ZAGREBU!

Photobucket

Uz tradicionalni zagrebački Božićni Velesajam, koji se ove godine održavao od 18. do 30. Prosinca, posjetitelji su mogli uživati u izložbi „Svijet Dinosaura“, koja te davno izumrle životinje prikazuje u njihovoj prirodnoj veličini. Dinosauri su uz kitove najveće žitotinje koje su ikad postojale na kugli zemaljskoj. Najvećim dinosaurom smatra se Diplodok, koji je bio dug čak 25 metara, dok je najmanji dinosaur bio Komsognatus veličine cca 80 cm.

Photobucket



Photobucket

Ovo je ujedno i najveća europska izložba dinosaura koju su mogli vidjeti i zagrebački posjetitelji.
Čak 80 dinosaura u prirodnoj veličini mogli ste vidjeti ako ste posjetili zagrebački velesajam.. Karte za djecu do 5 godina nisu se naplaćivale, a odrasli su izložbu mogli pogledati za 30 kn.

Photobucket

Photobucket

Photobucket


Uz povratak gledatelja u davno zaboravljeni svijet dinosaura, prapovijesnih životinja koje su nastale prije dvjestotinjak milijuna godina, a izumrli prije 65 000 000 godina, posjetitelji su imali priliku pogledati BBC-eve dokumentarne filmove koji prikazuju najnovija istraživanja i dokaze o tim davno izumrlim vrstama.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Još jedna atrakcija koja je privukla najmlađi dio publike a i sigurno razveselila njihove roditelje bio je pijesak u kojem su se djeca mogla igrati malih arheologa i i tražiti ostatke raznih „saura“ .
Zanimljiv je podatak da je ovu izložbu pogledalo čak pet milijuna posjetitelja diljem svijeta. U toj velikoj brojci, na sreću, sudjelovali su i žitelji našeg grada.



Zagrebački Velesajam
Božićni Velesajam
Dinosauri-Wikipedija
Kviz o dinosaurima

Fotografije - Ana Šesto
- 16:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.12.2009.

K Gabreku!

Photobucket

Kad se na jednom mjestu zagrle ljubav i tradicija onda to zasigurno rezultira onim pravim. A onaj pravi i već osam desetljeća "isti" samoborski je restoran "Gabrek" koji nekako ide naprijed geslom kako su ponekad dobre promjene upravo ne-promjene, odnosno očuvanje autohtonog po devizi "domaće ponuđeno, po domaći spravleno".

Photobucket

Osnovan davne 1929. restoran "Gabrek" na gastronomskoj karti velika je destinacija. Iako mali grad Samobor, velik je po svojim asocijacijama. A asocijacije na Samobor ponajprije su kremšnite, fašnik i svakako upravo restoran kroz koji su guštali mnogi znani i neznani obožavatelji dobre papice. U Gabrek su tako s razlogom sjedale i filmske zvijezde poput filmskog Jamesa Bonda iliti Piercea Brosnana, preko Stevena Spielberga do Zse Zse Gabor. U domaćim pak krugovima "Gabrek" je oduvijek bila sigurna karta za provode, čašćenja, nedjeljne obiteljske ručkove i odlične, male ali tople svadbe.

Photobucket Photobucket

Kako je tradicija do kraja ispoštovana tako se i u "Gabreku" može naći čak 12 receptura koje datiraju od osnutka, pa tamo možete doista pojesti palačinke kakve su se jele prije osamdesetak godina i zadovoljno zaključiti kako našim starima uopće nije bilo tako loše.

Atmosfera je topla i obiteljska, bez lažne udvornosti i patetike, baš onakva kakva je potrebna da se čovjek osjeća super a uz to ispuni svoje gastronomske snove na najbolji mogući način. Upravo na primjeru "Gabreka" potvrđuje se ona stara da pravi i postojani restoran mora davati puno više od jela i pića. Dakle, to je neka izvrsna smjesa atmosfere, tradicije, ljubavi i doista prokušanih i potvrđenih delicija.

Photobucket

Kao što u prirodi imamo zaštićene vrste tako bismo mogli povezati i postojanje 12 zaštićenih jela kod "Gabreka". Nije bogohulno usporediti velebitsku degeniju s Gabrekovom poznatom juhom od gljiva. U to se, naravno, morate sami uvjeriti, jer svaki sastojak koji ulazi u meni pomno se bira kao što se pomno beru gljive na Žumberku. Kroz sva ponuđena jela progovara tradicija i kontinuirana veza s bazom odnosno selom. U dio te tradicije svakako ulaze i poznati fileki, pa čvarci, sir i vrhnje, dinstana jetrica te razne vrste kobasica koje ćemo danas rijetko više gdje drugdje naći.

Photobucket Photobucket Photobucket



Restoran "Gabrek" izvrstan je primjer kako posao koji se voli teče polako i kako se u konačnici zida poput kuće solidno, ciglu po ciglu. Nije nevažno napomenuti kako danas od tog posla živi šest obitelji i kako su svi zadovoljni poput gostiju. U današnje doba kad se restorani pompozno otvaraju i još brže zatvaraju, kad se kuharska ili konobarska postava mijenja iz tjedan u tjedan, ovaj kontinuitet daje primjer kako je i u ovim kriznim vremenima, a kriza je bilo i prije, marljivo, postojano, pametno i s puno žara i ljubavi moguće održati posao bez pada kvalitete i financijski stabilno.

Photobucket

Zasigurno bi i stari Gabrek, osnivač bio zadovoljan, jer u njegov restoran sada dolaze zadovoljni unuci njegovih ondašnjih sugodišnjaka s istim razlogom i zadovoljstvom s kakvim su dolazili njihovi djedovi i bake.



Photobucket

Lijep primjer kako nešto može funkcionirati. Lijep primjer za učenje i uživanje.


Gabreku
Fotografije- Ana Šesto
- 17:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 11.12.2009.

Mala scena slavi 20. rođendan!

Kazalište Mala scena 8. prosinca svečano je proslavila je svojih 20 godina postojanja na zagrebačkoj kulturnoj sceni. Nakon otvorenja na Medveščaku 6. prosinca 1989. Mala scena postala je nezamjenjiva točka zagrebačkog kazališnog života, koja je do danas izvela 80-ak premijera za djecu, mlade i odrasle.
Povodom rođendana kazališta, njezini domaćini Vitomira Lončar i Ivica Šimić prije svečanog rezanja torte predstavili su monografiju " Mala Scena-dvadesetogodišnje putovanje" autorice Katarine Kolege* u dvorani prepunoj kolega, prijatelja, suradnika.

Photobucket

Photobucket

Monografija sadrži gotovo 400 stranica koja fotografijama i i tekstovima prati razvoj kazališta njezinih početaka do danas. Na svečanosti je i kao prije 20 godina kada se na istom mjestu otvaralo kazalište zasvirala harfistica Branka Janjanin, a
povodom proslave, otvorena je i izložba crteža i skica scenografkinje Dinke Jeričević koja je od samih početaka suradnica Male scene.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Na otvorenju su osim Vitomire Lončar i Ivice Šimića govorili su glumci Goran Navojec, Nataša Janjić, Ankica Dobrić, Larisa Lipovac, redateljica Snježana Banović, zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević , Duško Ljuština....

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Mala scena može se pohvaliti brojem od 70 tisuća gledatelja godišnje koja od svojih početaka djeluje na svjetskoj sceni, a za svoje predstave dobila je brojna međunarodna priznanja. Gostovala je u najuglednijim svjetskim kulturnim središtima, poput Kennedyjeva centra u Washingtonu i Sydneyjske operne kuće.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Dokumentarni film o dvadesetogodišnjem putovanju Male Scene možete pogledati u ponedjeljak 14. 12. u 15.50 na HTV 2.

Ostale fotografije s proslave možete pogledati ovdje.

*monografiju je moguće pogledati u pdf izdanju na stranicama kazališta Mala Scena - link


Mala Scena
HRT
SYDNEY OPERA HOUSE
The Kennedy Center

Fotografije - Ana Šesto
- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.12.2009.

Intervju- Zlatko Turkalj-Turki

Photobucket

Zlatko Turkalj Turki već godinama je prisutan na našoj medijskoj sceni, prije svega jedan je od jačih radijskih uredničkih i voditeljskih imena. Iako se okušao i u televizijskim vodama, radio mu je ostao prva i za sada jedina istinska profesionalna ljubav. Svestran, duhovit i precizan, autor je brojnih radijskih projekata vezanih uz glazbenu produkciju, a istinski i s posebnim žarom „progurava“ i studiozno prati domaću glazbenu scenu. Od malog ali „velikog“ radija – radio Velike Gorice do sadašnjeg Hrvatskog radija II, Zlatkov je način rada prepoznat i od publike i od struke, te je i za ta zalaganja primio nagradu. No, malo je poznato kako je Zlatko kao urednik i voditelj brojnih glazbenih emisija i autorskih projekata promovirao većinu od sadašnjih domaćih glazbenih zvijezda. U njegovim su emisijama sramežljivo i po prvi put nastupali velikani naše glazbene scene. Primjerice, mnogima je u sjećanju ostalo „prepoznavanje“ i prezentiranje jednog skromnog ali vrlo darovitog anonimnog splitskog kantautora. Ubrzo nakon tog „prepoznavanja“ i prve svirke zaredale su mnoge uspješnice. Rođena je nova zvijezda – Gibonni.
Kao radijski čovjek, Turki s posebnim je marom sudjelovao u različitim projektima, a posebice je vrlo uspješno sudjelovao u stvaranju radijskih reklama. . Uza sve poslove koje obavlja Zlatko je i vrstan pjevač, te je tako sudjelovao u nekoliko glazbenih projekata, a ne dvojimo kako je pred njim još duga i uspješna karijera s obzirom da je još uvijek pun ideja i autorskih projekata koji samo čekaju pravu priliku da se realiziraju.

Photobucket

Photobucket

Poznatog radijskog voditelja i glazbenog kritičara zatekli smo kako neumorno skuplja ideje za svoje emisije u predblagdanskom ozračju maksimirskog parka. Što trenutno radite, planirate…?
Razmišljam kako sve drage osobe razveseliti za Božić? Kome što darivati? Ali prije toga moram čekić suočiti s kasicom prasicom. A što se tiče posla, planiram za sam početak 2010. serijal emisija o značajnim najljepšim domaćim pjesmama svih vremena. Iste će biti izvedene unplugged u studiju Bajsić na HRT-u i izvodit će je drugi izvođači. Npr: pjesmu „za tvoje snene oči“ umjesto Colonije izvest će Doris Dragović. Pjesmu „Tonka“ umjesto Novih Fosila Marko Tolja...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Iz dobro obaviještenih izvora saznali smo da ste u bliskoj prošlosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu ulovili titulu…
To je jedan od projekata na koji sam posebno ponosan, jer sam se baš temeljito spremao sa svaki ispit. Sam sam nabavljao knjige, dobar dio knjiga sam kupio, ako mi zatrebaju jednoga dana za diplomaciju u svijetu, radio skripte, učio noću, polagao ispite, a da pri tom nisam izostao niti jedan dan s posla. To je diploma i mojoj obitelji koja je imala razumijevanje za moje „nove“ studentske dane.


U mladosti ste bili vrstan gimnastičar, al' nešto Vas je odvelo na radio. Nekoliko riječi o počecima…
Jednostavno još kao klinac sa šest godina pratio sam radijske programe najviše radio Zagreb 2. Oni su imali kolažne mozaične i glazbene emisije koje su predstavljale novitet s engleske, američke, talijanske, francuske i domaće scene. Glazbu sam zavolio, ne sjećam se, oduvijek. Sa šest godina štedio sam kako bi nakon splitskog ili zagrebačkog festivala drugi dan kupio lp ili barem single ploču s najdražom pjesmom. Kasnije sam sa 16 godina odlazio u Trst i za ušteđevenu kupovao maxi singlove i albume. Prvo predstavljanje kao najmlađi discofil imao sam u emisiji Maje Sabolić na radio Zagrebu. Iste godine otišao sam do Velike Gorice, tada utjecajne i popularne radio stanice, na audiciju i prošao sam. Tamo sam od sjajnih ljudi kao što su Borivoj Zimonja, Lidija Delov te Boro Kokan, naučio zanat i profilirao se i evo i dan danas radim ono što najviše volim. Radim na radiju i bavim se glazbom.

Photobucket


Vaša dva sina sad su već školarci. Pokazuju li afinitet za glazbu, medije novinarstvo?
I Lovro i Luka jako vole glazbu, imaju svoje omiljene izvođače, svoje kolekcije cd-a, svoje mp3 playere. Svaki dan otkrivaju neku novu pjesmu koja im se sviđa, a mene veseli to sve promatrati sa strane, jer vidim da im se sviđaju pjesme i izvođači koje sam i sam u njihovim godinama otkrivao i slušao (Pink Floyd, Led Zeppelin, Beatles...).

Malo je poznato da ste našu zabavnu glazbu oplemenili i svojim glasom. Hoće li biti na tom planu novih izleta? Hvala ako tako stvarno mislite, ali to su bili glazbeni komentari, kritike i zezancije. Bez nekih ozbiljnih ambicija. Tako da, ako ću imati potrebe, ako ću biti nečim inspiriran, javit ću vam

:)

Turki party
www.hrt.hr

Fotografije - Ana Šesto
- 00:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.12.2009.

Otvorenje izložbe " Leptiri za Leptire"

U prepunoj galeriji Cro Art Photo Club-a večeras je otvorena prodajna izložba fotografija Ariane Meleš -Miljević i umjetničkog nakita Andreje Šćurić.
Dvije umjetnice odlučile su udružiti zajedničke snage te pomogle Udruzi Debra
u nabavci osnovnog pribora za njegu rana "djece leptira" odnosno pacijenata koji su oboljeni od teške kožne bolesti, bulozne epidermolize.


Photobucket

Photobucket

Photobucket


Ariana Meleš- Miljević umjetnica koju najviše inspirira makro fotografija, hrvatskoj se javnosti prestavila još 2008. godine kao pobjednica na natječaju časopisa National Geographic u kategoriji " Životinje".
Andrea Šćurić mlada dizajnerica također javnosti već poznata pod umjetničkim nazivom Amorfia izrađuje umjetnički nakit od posrebrene žice i poludragog kamenja. U protekle četiri godine često je izlagala u sklopu raznih događanja diljem Hrvatske, a ovoga puta učinila je to humanitarne svrhe .



Izložba i prodaja radova nastavit će se i nakon zatvaranja izložbe 16.12, u prvoj hrvatskoj 3D galeriji "Leptir" koja se nalazi na web stranicama udruge Debra.
Ako ste zainteresirani za kupnju mozete se javiti na broj telefona Udruge 01/4555200. Sve uplate vršit će se izravno na žiro račun Udruge Debra ( 2481000-1120011104), a radove će biti moguće preuzeti po zatvaraju izložbe u prostorijama Udruge u Zagrebu (Prilaz Gjure Deželića 30.)

www.debra-croatia.com
Amorfia-Nakit
www.croartphotoclub.hr


- 23:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.11.2009.

LEPTIRI za LEPTIRE

Photobucket

Pozivam vas na otvorenje prodajne izložbe fotografija i nakita "Leptiri za Leptire" Ariane Meleš-Miljević i Andreje Ščuric u četvrtak 3. prosinca 2009. u 19 sati u galeriji Cro Art Photo Club-a, Gajeva 25 u Zagrebu.
Sav prihod od prodaje izložaka namjenjen je udruzi Debra za nabavku osnovnog pribora za njegu rana djece leptira - djece oboljelih od bulozne epidermolize. Ukoliko ne stignete na samo otvorenje, izložbu možete pogledati i do 16. 12. 2009 u galeriji Cro Art Photo Club-a.

Photobucket
Udruga Debra osnovana je s ciljem međusobnog povezivanja i organiziranja pomoći i podrške oboljelima od rijetkih bolesti i njihovim obiteljima.
Debra se bavi zaštitom i promicanjem prava jedne od najranjivijih društvenih skupina i ne promiče osobne interese vlastitih članova.



Djeci leptirima možete pomoći i pozivom na telefon 0609001* ili uplatom na račun udruge

www.debra-croatia.com
Amorfia-Nakit
www.croartphotoclub.hr





* cijena poziva 6,10 kn
- 17:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.11.2009.

Grad vidljivih žena

Photobucket
Photobucket

Povodom 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama u Rijeci, 25. studenog u 19 sati u Galeriji Kružna otvara fotografska izložba pod zajedničkim nazivom Grad vidljivih žena.
Što znači grad u kojem su žene vidljive? Za autorice ovog projekta Saru Meszaros i Blanku Hatibović bio je cilj poigrati se s vidljivoću i nevidljivoću žena koje su prisutne u svojim svakodnevnim životima, hrabrostima, tugama, maštama, stvaranjima. Ovo je izložba posvećena njima.
Izložba je zamišljena na način da kroz fotografije struji ideja grada, i to ženskog grada, grada u kojem su žene vidljive, prisutne, ostvarene, snažne. Da postoje. One ne moraju biti poznate, slavne, uspješne da bi bile vidljive. Ne moramo ih čak niti vidjeti - ponekad je dovoljno da neki mali trag ukaže na njihovo postojanje i to je dovoljno.

Photobucket
Geometr i Ja

Na natječaj za izložbu prostiglo je mnogo fotografija kako iz Hrvatske tako i iz susjednih zemalja, no samo 20 autorica imati će priliku izložiti svoje fotografije, a to su Martina Šalov, Hana Dutina, Ivana Hanaček, Jadranka Lacković, Jelena Rubil, Lorena Pataj, Maja Vrban, Marina Kelava, Maris Stanović, Miljenka Matić Ertufan, Petra Belc, Mojca Peternelj, Vanja Sviličić, Marijana Tkalec, Maja Strahija, Leda Listeš, Sandra Ivanov, Ana Šesto, Marta Maričić i Andrea Laurić.

Ova izložba odašilje poruku da ženska umjetnost živi i da umjetnice imaju želju izraziti svoje stavove te svakako nam imaju što za reći. Fotografijama su izrekle i svoju viziju žene. Žene kao žestoke govornice, studentice na prosvjedu, majke, udomiteljice i prijateljice, ratnice, glumice...
Izložba se može pogledati do 10. prosinca, a 12 najboljih fotografija s izložbe prema ocjenama publike biti će uvršteno u kalendar udruge ŽAR -Ženska akcija Rijeka
Photobucket
Pješakinja na C4

Žar- Ženska Akcija Rijeka
Galerija Kružna
www.rijeka.hr






- 15:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.11.2009.

Veliki portreti, velikog Nadara!

U Galeriji Klovićevi dvori do 13. prosinca traje izložba „ Veliki portreti“ Felixa Nadara, slavnog francuskog umjetnika, čije se ime pamti kao stvaratelja prve zračne fotografije 1858. godine načinjene nad Parizom.

Photobucket

Gaspard-Félix Tournachon ( 1820.-1910) poznatiji kao Nadar bio je i karikaturist, novinar, književnik i izrađivač balona. 1863. napravio je ogromni balon na zopli zrak nazvan Le Géant ("Div"), i tako inspirirao Julesa Verna za njegovo djelo Pet tjedana u balonu.


Photobucket

U suradnji s Francuskim institutom iz Zagreba i pariškim muzejom Jeu de paume iz Pariza u Klovićevim dvorima imamo priliku vidjeti 60 Nadarevih portreta ljudi koje je najbolje poznavao, fotografija svojih suvremenika. Uz nekoliko iznimki, fotografirao ih je izolirano, gotovo bez dekora. Pun poštovanja, diskretan, nije gnjavio modele niti se služio retušem.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Na svakom je licu znao istaknuti najvažniji aspekt karaktera: Baudelaire preciznih crta lica, prodornog pogleda; Delacroix moćnog lica, prepunog snova; Victor Hugo, teške, zamišljene i senzualne glave; Lamartine, kojeg Nadar nije volio, i kojeg pokazuje kao veliku mršavu pticu, tužnog i ispijenog izgleda...



Nadar je bio vrckav, drzak, socijalističkih ideala. Suprostavljao se uvriježenim mišljenjima, išao je do kraja svojih zamisli vođen svojim poimanjem ukusa. Kretao se u mondenim krugovima, što ga nije sprječavalo da leti u balonu kako bi radio slike iz zraka, da eksperimentira s umjetnim osvjetljenjem, da silazi u kanalizaciju i katakombe kako bi ih fotografirao.

Photobucket

Daumier ga je nacrtao u balonu kako uzdiže fotografiju na razinu umjetnosti, a Jules Verne ga je zabilježio kao junaka svojeg romana „Od Zemlje do Mjeseca“.

Photobucket

Neki su Nadarov veliki uspjeh objašnjavali njegovim tehničkim sposobnostima, ali baš na samom počeku, u trenutku kad Nadar još nije imao ni usavršene studije ni brojne suradnike , napravio je svoja najsjajnija djela.



Galerija Klovićevi dvori
Francuski institut
Jea De Paume
- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.11.2009.

Stila i igara

Gloria InPhotobucket

Do prije nekoliko godina nismo ni znali što je stilist, a danas većina naših javnih i polujavnih osoba potražuje upravo njihove savjete. O popularnosti tog zanimanja svjedoči i to što unazad dvije godine u Školi za tekstil i dizajn postoji i program školovanja za modnog stilista.Danas je moderno imati svog stilista i zadnjih nekoliko godina oni su postali neizostavni dio javne scene.
Kakav je posao stilista i što stilist zapravo radi, pitali smo Nikolinu Šubašić (25) modnu stilisticu časopisa Gloria In i Gloria Specijal.

Nikolina, kako izgleda jedan dan stilista koji radi za modni časopis?

Radni dan počinje kolegijem na kojem se dogovaraju teme koje će se obrađivati u narednom broju. Primjerice zadnja tema koju sam obrađivala bila je „ chanelomanija“. Idem od dućana do dućana i tražim stvari koje podsjećaju na Chanel. S prodavačima imamo dogovor o posudbi tako da traženje odjeće i obuće nije problem. Posuđenu robu fotografiramo u studiju, i nakon toga ju vraćam u dućane.


Tko sve može raditi ovaj posao?

Svi koji imaju velikog smisla za modu i koje moda zanima. Bitno je da je osoba kreativna, uporna i da ima ideje. Također, treba poznavati povijest mode i biti upućena u današnje trendove i kreatore.

Photobucket

Koje su pozitivne a koje negativne strane tvog posla?

Kao stilist znam gdje je najbolja ponuda, cijene i izbor. Posao je kreativan, fleksibilan i interesantan. Nikada nije dosadno jer je svaki dan različit. Puno se krećem, ne sjedim u uredu od 9 do 5, a pauzu za kavicu mogu uzeti kad meni odgovara .
Negativne strane posla su te što radim neovisno o vremenu, bio snijeg ili kiša, nosim vrećice jer broj u konačnici mora izići.
Treba strpljenja, jer katkad nema u ponudi onoga što se trazi pa se tema ponekad i mora mijenjati. Odgovornost je velika jer je velika vrijednost robe. Ako nešto izgubim sama to moram nadoknaditi.



Dajete li i osobne stilske savjete?

Naravno, svojim prijateljima stalno. Uvijek me ispituju gdje i što ima dobrog i pitaju za savjete.
A isto tako i drugi ljudi mi se javljaju i pitaju za savjete. I za to se nađe vremena.

Photobucket

Kolika je konkurencija među vama stilistima?
Među osobnim stilistima je svakako veća, no kako ja radim za časopis ja to niti ne osjetim. Treba paziti da se ne kopira, biti svoj. Trendovi su isti ali tu treba ostati svoj, jedinstven. Ne uzeti prvu stvar u ruke koju će svi vidjeti, nego tražiti, kopati.


Postoji li rivalstvo među stilistima?
Da, postoji jer međusobno uvijek pobijaju jedni druge. Misle da je najbolje ono što oni odaberu, a neki i ne znaju podnijeti kritike, postavljaju se iznad svojih kolega. Kritike su uvijek dobrodošle, jer te one mogu učiniti samo boljim.



Zašto samo čujemo za muške stiliste, gdje su u ovom poslu žene?

Mislim da je stvar u tim gay krugovima koji se jako drže zajedno, a kako je njih najviše u modnoj industriji možda je i u tome razlog. Kad gledamo revije često se i sama začudim koje djevojke su odabrane da nose revije. Nekako uvijek manekenke povezujemo s ljepotom dok su današnje nekako bezlične i prije svega premršave pa se tu opet vraćamo na taj gay krug koji ih u stvari i bira. Pa su tako te manekenke bez oblina, rijetko koja je lijepa kao kad su pistom šetale Cindy i Naomi .
Vani nije tako, a jedna od najpoznatijih žena u svijetu mode je Anna Wintour i ima ih još, mi smo ipak mala zemlja pa je možda i to razlog ili se jednostavno ne volimo eksponirati. U svakom slučaju nadam se da će se to promijeniti.


Postoji li nešto što bi mijenjali u svom poslu?


Ne bih ništa mijenjala, osim da imam jednog nosača vrećica, jer ipak je to najteži dio posla.

Photobucket


I za kraj, imaš li kakvih zanimljivosti vezanih uz posao?
Kako imam stalno pune ruke vrećica, ponekad osjetim zavidne poglede, a nitko niti ne pomišlja da bi mi to mogao biti samo posao. Bilo je tu dovikivanja tipa „ Ah recesija“ ili slučaj u tramvaju s jednom gospođom. Bilo je oko 10 sati ujutro i ja sam već pokupila dosta svari za naredni broj. Gospođa me napala „da kad sam već stigla nakupovati toliko stvari tako rano ujutro“ te me pitala zašto se uopće vozim tramvajem. Trebalo je neko vrijeme da gospođi objasnim da mi je to samo posao.

Gloria
EPH
Anna Wintour


Želite li i vi da vam Nikolina stilski pomogne obratite joj se putem e- maila :nina.subasic@gmail.com ili na
0958400431.

- 22:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.